Socijalne radnice naše ustanove, Aldina Koštović i Jovana Bjeladinović, prisustvovale su događaju: „Reforme socijalnih politika u službi građana“ koji je održan 28. oktobra u Baru, u organizaciji Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije. Događaj je okupio brojne učesnike iz različitih sektora sa zajedničkim ciljem – unaprijeđenje socijalne zaštite i inkluzije u Crnoj Gori.

Psihološkinje naše ustanove, Biljana Cimbaljević i Željana Čamdžić, učestvovale su na konferenciji pod nazivom: "Demencija - aktuelni izazovi", sa radom na temu: "Demencija u domu starih "Grabovac" - praksa i inovacije".

Konferencija se održala u hotelu "Ramada"

u Podgorici, u organizaciji Kancelarije atešea Saveznog ministarstva za rad, socijalna pitanja, zdravlje, njegu i zaštitu potrošača pri Ambasadi Austrije u Crnoj Gori, u saradnji sa NVO Futura.

Rašković: Dan drugačiji od ostalih

Uorganizaciji JU Dom starih „Grabovac“ iz Risna danas je za oko 130 korisnika doma, Dnevnog boravka u Rakitama, kao i za zaposlene i saradnike upriličeno krstarenje Bokotorskim zalivom. Događaj je organizovan povodom 1. oktobra Međunarodnog dana starih, koji je ustanovljen sa ciljem da naglasi važnost prilagođavanja društva potrebama starijih,a Dom starih „Grabovac“ je upravo primjer ustanove koja već godinama pomjera granice u ovoj oblasti.

To su pokazali i danas, jer su osim pokretnih, priliku da krstare zalivom dobili i nepokretni korisnici.Koordinisanim aktivnostima svih službi doma,korisnici doma, prije svega nepokretni, u invalidskim kolicima bezbjedno i sigurno su dovedeni iz doma i ukrcani na brod „Katica“ na rivi u Risnu.

Menadžerka sistema kvaliteta i PR Doma starih Anđela Rašković ističe da je ovo vrlo bitan segment današnjeg događaja,da su uspjeli sve uspješno da organizuju i nepokretne korisnike povedu na krstarenje.

-Potrudili smo se da iskordiniramo i sve naše službe su bile uključene. Tako da je za naše korisnike ovo bio dan drugačiji od ostalih, a posebno za nepokretne- kaže Rašković uz podsjećanje da se u kontinuitetu trude da bude što više ovakvih i sličnih aktivnosti, te da će ih biti i u budućnosti.

Korisnici doma su tako od 11 do 16 časova,koliko je trajalo krstarenje uživali u ljepotama Bokotorskog zaliva, uz ručak i piće,a za muzički ugođaj na brodu potrudila se Seka Tomičić sa kolegom,ispunjavajući im muzičke želje.

Rašković se zahvalila Seki Tomičić koja je sa svojim kolegom nastupala bez nadoknade ,što je bio njen poklon domu,kao i kompetnoj posadi broda „Katica“ na čelu sa vlasnicom gospođom Čavor.

Na krstarenju su uručeni i prigodni pokloni za dvije zaposlene Ružicu Bojanić i Gordanu Bubonju, koje su nakon 40 godina posvećenog rada u toj ustanovi otišle u penziju.

Pitali smo neke od korisnika za utiske,a njihovi odgovori su bili isti, da su prezadovoljni i da im ovakve stvari znače.

Preuzeto sa: Rašković: Dan drugačiji od ostalih - Pobjeda

U ponedjeljak, 20. oktobra, realizovali smo krstarenje Bokokotorskim zalivom za korisnike naše ustanove, kao i korisnike naših usluga za Podršku životu u zajednici, ali i zaposlene i drage goste.

Ukupno 130 osoba, među kojima su bili i nepokretni korisnici, uživali su u višečasovnom izletu.

Izražavamo zahvalnost na vožnji zalivom posadi broda "Katica", na čelu sa vlasnicom, g-đom Čavor, kao i g-đi Seki Tomičić na koncertu u toku krstarenja, koji nam je poklonila.

Takođe, iskoristili smo priliku da uručimo simbolične poklone i poželimo mirne penzionerske dane koleginicama Ružici Bojanić i Gordani Bubonji, koje su svoj radni vijek proveli u našoj ustanovi.

U petak. 17.10., bili smo domaćini interaktivnog predavanja, pod nazivom "Uvažavanje i poštovanje starijih kao temelj mentalnog zdravlja zajednice", osmišljeno i vođeno od strane psihološkinja naše ustanove: Biljane Cimbaljević, Sandre Nišavić i Željane Čamdžić.

Ovo predavanje, jedna je od aktivnosti Festivala mentalnog zdravlja koje organizuje Institut za javno zdravlje i Klinički centar Crne Gore, povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja.

Hvala svim gostima na interaktivnom učešću predavanju/radionici, koje je učinilo našu zamisao realizovanom.

Danas su u posjeti našoj ustanovi boravili učenici JU Gimnazija Kotor, u pratnji direktorice, g-đe Milene Nenadović, kao i razrednog starješine, g-đe Aleksandre Jovanović.

Ovo je bila posjeta koja je obilježila početak plodonosne saradnje izmedju dvije ustanove, u vidu obavljanja praktične obuke učenika u našem Domu.

Takođe, od ove godine, JU Dom starih Grabovac će sa svršenim srednjoškolcima JU Gimnazija Kotor - smjer medicinski tehničar, zaključiti ugovor o stipendiranju školarine za zvanje diplomirane medicinske sestre, uz obavezu radnog angažovanja u Domu starih.

Jedna od omiljenih aktivnosti naših korisnika je izrada različitih rukotvorina i dekorativnih predmeta, u okviru radno-okupacione terapije.

Na slikama su radovi korisnika sa odjeljenja psiho-gerijatrije.

Na taj način, razvijaju kreativnost, koncentraciju i radne navike, dok se istovremeno podstiče osjećaj zajedništva i zadovoljstva postignutim rezultatima.

Sedamdesetogodišnji Vladimir Žderić za Pobjedu o tome kako je ostvario svoju veliku želju – da prisustvuje koncertu koji je održao Manu Čao u Kotoru

Korisnik Doma starih „Grabovac“ u Risnu Vladimir Žderić 20. septembra prisustvovao je koncertu koji je održao Manu Čao u Kotoru, a za Pobjedu ekskluzivno piše kako je došlo do toga da njegov san postane realnost

Kad nešto iskreno i dovoljno snažno poželiš, sve sile univerzuma su spremne da se udruže kako bi se to i ostvarilo, napisao je veliki Paolo Koeljo.

Žderić u prvom redu tokom spektakla na Trgu od oružja

Odavno sam pristalica te tvrdnje, a odnedavno još i više i to sa dobrim razlogom.

Nema sumnje da je u muzičkom svijetu Manu Čao, po mnogo čemu, jedinstvena pojava. Na prvi pogled sasvim običan i jednostavan čovjek, kao i mnogi drugi. Što bi se reklo, simpatična i skroman lik iz komšiluka, neposredan i pristupačan, ni blizu imidžu neke umišljene muzičke veličine.

No, ipak, kad stupi na pozornicu i zapjeva, što uvijek radi krajnje iskreno i od srca, odjednom postajete svjesni njegove posebnosti i izuzetne harizme. Stoga se svi slažu da su njegovi nastupi nešto čemu bi svako, ko god se nađe u prilici, obavezno trebao da prisustvuje! Zato je i razumljivo da mi je, onog dana kad sam saznao da dolazi u Kotor, prva pomisao bila: „Eh, da mi je da se nekako nađem tamo...“

Narednog jutra, kao posredstvom neke čarolije, bilo je dovoljno da tu misao i želju jasno i glasno kažem u razgovoru sa našim fizioterapeutom Emilom Lukovićem, pa da stvari počnu da se događaju! Naime, Emil se, pod utiskom mojih riječi, nešto kasnije obratio socijalnoj službi Doma, tj. našoj psihološkinji Sandri Nišavić, da bi nas ona već sjutradan obavijestila kako nam je za subotu obezbijedila kombi i vozača, gospodina Đura. Takođe je kontaktirala sa ljudima iz Turističke organizacije Kotora, koji će nam obezbijediti mjesto uz samu binu, kako bih nesmetano mogao pratiti čitav događaj iz invalidskih kolica.

Žderić sa zaposlenima JU Dom starih „Grabovac“ u Risnu, Emilom Lukovićem i Sandrom Nišavić, FOTO: JU Dom starih „Grabovac“/Facebook

I kako onda ne pomisliti na upliv čarolije (?!), kad sam u srijedu pomislio želju, a u subotu i već sjedio u publici, na mjestu na kome bi mi i VIP gosti pozavidjeli, uz besplatno osvježenje (opet zaslugom domaćina iz TO Kotor), čekao da koncert počne.

Ugodnosti trenutka doprinijela je i činjenica da sam se tamo nalazio ne samo u društvu svojih pratilaca - Sandre i Emila - nego i svog sina Marka. On je iz Podgorice došao na koncert ne znajući da sam i ja tamo. Čudesno! Zar ne?!

Dalje su se stvari odvijale u istom stilu u kom su i počele. Za podizanje atmosfere svojski su se, kao predgrupa, pobrinuli momci iz Who See klape, da bi, naravno, do kulminacije došlo kad su na scenu bukvalno istrčali Manu Čao i njegovi drugari iz benda. Istrčali, dakle, i „zapljusnuli“ nas plimom nevjerovatne energije, priredivši nam pravi vatromet dobrog zvuka i izuzetno poletne pjesme i svirke, moćnog ritma i neumornog skakanja od početka do kraja. I kad već pominjemo ovo posljednje, skakao bih s publikom i ja da sam mogao. No, zato je s Manuom i njegovom družinom jednako skakala, umjesto mene, moja družina, naknadno uvećana za još tri člana, dijeleći sa mnom, u toj po svemu posebnoj noći, ne samo isti prostor i vrijeme, nego i doživljaj bez obzira na generacijsku razliku. Ukratko, bilo je za pamćenje!

Manu Čao priredio noć za pamćenje, FOTO: TO Kotor

Tri sata neodoljivog latino zvuka, u pravoj latino atmosferi i ritmu koji, kad uhvati, nikako ne pušta, nekoliko vraćanja na bis i mnogo dobrog raspoloženja… A poslije svega, vraćajući se sa Trga od oružja, „naoružan“ lijepim utiscima, još jednom sam shvatio koliko čovjeku zapravo malo treba da bi bio srećan i zadovoljan samo ako nauči da stvari doživljava srcem. Nema toga na svijetu, pogotovo u poznijim godinama, što vrijedi više od punog srca!

Ukoliko su mi te večeri sile univerzuma, koje pominje Koeljo, pomogle da se tako osjetim, onda su ljudi iz Doma starih „Grabovac“, u ovom slučaju Sandra, Emil i Đuro, kao i ljudi iz TO Kotor, svakako bili s njima u dosluhu. Ili, prije bi se reklo, oni spadaju u onu vrstu ljudi kojima je stalo i do tuđe sreće, ne samo do sopstvene. Ova priča je, u stvari, i posvećena baš toj najljepšoj osobenosti ljudskog duha.

(Autor je korisnik JU Doma starih „Grabovac“ u Risnu)

Preuzeto sa: Nema toga što vrijedi više od punog srca - Pobjeda