Povodom 21. septembra – Svjetskog dana Alzheimerove bolesti, u organizaciji JU Dom starih „Grabovac“ i Ive Malešević, u Malom mjestu, u risanskoj ulici Gabela, održano je interaktivno predavanje pod nazivom „Pamćenje, porodica i pokret – putokaz kroz demenciju“.

Predavanje je bilo posvećeno razumijevanju demencije na topao i pristupačan način. Govorilo se o tome kako ona utiče na pamćenje, kretanje i svakodnevni život, ali i o važnosti porodice i zajednice kao ključne podrške. Nakon izlaganja predstavljena je i knjižica „Knjiga o meni – mali prozor u moj svijet“ autora Emila Lukovića i Biljane Cimbaljević, namijenjena olakšavanju komunikacije i razumijevanja potreba osoba sa demencijom.

Psihološkinja iz Doma starih „Grabovac“ Biljana Cimbaljević naglasila je da se demencija ne definiše kao bolest, već kao sindrom koji obuhvata različite znakove i simptome.

„To je u stvari kada je osoba kognitivno očuvana veći dio svog života, a onda u jednom trenutku dolazi do kognitivnog propadanja. Najprije počinje da gubi pamćenje. Prema nekim istraživanjima, demencija se češće javlja kod žena nego kod muškaraca, što potvrđuju i naši podaci, iako je uzorak mali. Uglavnom se javlja poslije šezdesete godine, ali postoje slučajevi kada se pojavi mnogo ranije. Imali smo u Domu i jednu gospođu koja je imala svega četrdesetak godina kada joj je dijagnostikovan Alzheimer“, kazala je ona.

Kako je dodala, bolest obično počinje neupadljivo, kroz male, ali uporne zaborave.

„Najprije se zaboravljaju stvari iz neposredne prošlosti – šta je osoba doručkovala, da li je isključila šporet, zavrnula česmu, ili gdje je parkirala auto i ostavila ključeve. Propada to skorašnje pamćenje, dok ono staro, iz ranijeg života, ostaje očuvano i vrlo živo. Često se dešava da neko ko boluje od demencije ne može da se sjeti šta je radio tog jutra, a istovremeno nam u detalje, slikovito i jasno, opisuje događaje iz djetinjstva“, pojasnila je Cimbaljević.

Koordinator fizikalne terapije u Domu starih „Grabovac“ Emil Luković govorio je o tome kako demencija utiče i na tijelo, a ne samo na pamćenje.

„Ljudi koji žive sa demencijom imaju mnogo toga da nas nauče. Ne bismo mi trebali da mislimo da smo tu samo da njih učimo kako da vježbaju ili kako da pamte. Oni nas uče mnogo važnijim stvarima – empatiji, pažnji, toplini, svemu onome što je u životu zaista bitno. Ali, nažalost, osim gubitka pamćenja, dolazi i do gubitka određenih fizičkih sposobnosti. Najprije se narušava fina motorika, pokreti postaju sporiji i nesigurniji, ravnoteža slabija, što dovodi do povećanog rizika od padova. Ti simptomi porodici često promaknu u početku, dok demencija još nije jasno izražena. Zato je važno na vrijeme prepoznati promjene i reagovati“, rekao je Luković.

Psihološkinja Sandra Nišavić govorila je o važnosti ranog javljanja ljekaru i podrške porodice.

„Kada se pojave prvi simptomi, važno je odmah otići ljekaru. Proces postavljanja dijagnoze podrazumijeva snimanja, testiranja, uzimanje detaljne anamneze i podataka o ponašanju, i za porodicu i za osobu sa demencijom to je težak korak. Ipak, rano uspostavljanje dijagnoze je veoma važno, jer pomaže i porodici i osobi da znaju šta mogu očekivati kasnije. Time se sprječava i pogrešno tumačenje promjena u ponašanju, koje se često pripisuju karakteru ili starosti, a zapravo su simptom bolesti“, naglasila je Nišavić.

Kako je dodala, suočavanje sa dijagnozom teško je i za porodicu i za oboljelog, ali donosi i jednu vrstu olakšanja jer omogućava da se blagovremeno potraži podrška i organizuje svakodnevni život.

Isto predavanje biće održano i sjutra, u prostorijama Dnevnog boravka u Rakitama, sa početkom u 18 sati.

Izvor: ODRŽANO PREDAVANJE POVODOM SVJETSKOG DANA BORBE PROTIV ALZHEIMEROVE BOLESTI - Radio Kotor