Dom starih 'Grabovac' Risan je do skoro bio jedina ustanova u Crnoj Gori koja se bavi zbrinjavanjem starih, iznemoglih, hronično oboljelih i invalidnih lica. Dom je osnovan rješenjem Vlade NR Crne Gore 1947. godine. Počeci organizovane zaštite starih, siromašnih i napuštenih ljudi su mnogo stariji , a na području primorskih gradova, potvrde o njihovom postojanju nalazimo već u srednjem vjeku, i to prevashodno kroz djelatnost crkve i drugih dobrotvornih organizacija. Preteča ovom Domu svakako je 'Zaklonište siromaha kotorskih' koje su 24. aprila 1901. godine u Dobroti, otvorile časne sestre , reda Svetog križa, a koje su na poziv kotorskog biskupa godinu dana ranije došle iz Djakova.Prihvatilište je zbrinjavalo ljude svih vjeroispovjesti a u početku je imalo 25 korisnika.Matične knjige, odnosno spiskove korisnika Zaklonista od 1930. godine do 1941. godine, ovjeravale su opštinske vlasti.Za vrijeme italijanske okupacije to je radila i njihova gradska uprava, iza čega se može pretpostaviti da je ono bilo ozvaničeno i vjerovatno dobijalo materijalnu potporu.

Petog aprila 1942. godine prihvatilište je preseljeno iz Dobrote u Donji Stoliv. Sedamnaestog decembra 1945. godine, Dom je iz Donjeg Stoliva preseljen na Prčanj u zgradu nekadašnjeg odmaralista beogradskog Drustva žena.Krajem marta 1946. godine u ovaj Dom preseljeno je 17 korisnika iz tadašnjeg prihvatilista na Cetinju. Osmog septembra 1947. godine 'Dom staraca' kako se tada i zvanično nazivao, preseljen je iz Prčanja u Perast.Nekoliko dana kasnije iz prihvatilišta u Nikšiću upućena su 23 korisnika, iz Berana 21, a 9. februara 1949. godine i 36 korisnika iz Risna (Rtac), čime je konačno Dom ustanovljen kao jedina ustanova koja se bavi institucionalnom zaštitom starih lica u Republici. 

Dom starih „Grabovac" sa sjedištem u Risnu postoji od 1947 godine kao državna institucija. Do 01.decembra 2010. godine, kada je otvoren JU Dom starih Bijelo Polje, bio je jedini državni dom u Crnoj Gori, koji danas ima 8000 m2 korisnog prostora. U domu je trenutno smješteno 317 korisnika svih kategorija, o kojima brinu 103 radnika. Struktura zaposlenih: pored jednog ljekara, 37 sestara, 4 njegovateljice, 3 fizioterapeuta, 1 socijalnog radnika, 1 psihologa, 1 radnog terapeuta, 1 okupacionog terapeuta, 1 koordinatora popodnevne smjene, 1 diplomiranog pravnika, 1 dipl.ekonomiste, tu su i službe tehničkog odžavanja, kuhinje, vešeraja, šnajderaja, frizeraja i ostalo pomoćno osoblje.

Dom pruža institucionalnu brigu:

Zbrinjavanje podrazumijeva:

kompletnu njegu i zdravstvenu zaštitu lica smještenih u domu,
kompletnu stručnu socijalnu i psihološku pomoć,
pravnu i savjetodavnu pomoć
pomoć u administrativno – finansijskim poslovima koje se tiču korisnika.

Korisnici Doma smješteni su u tri različita objekta:

„H" paviljon

Smještaj u ovoj jedinici je apartmanskog tipa i tenutno raspolaže sa 54 ležaja gdje su smještene osobe sa očuvanim psiho – fizičkim funkcijama. U centralnom vanjskom djelu objekta nalazi se dvorište povezano sa salom za rekreacione i izložbene programe.

„G" objekat

„G" objekat je 2008 podijeljen na dvije jedinice (G 1 + G 2) i trenutno raspolaže sa 171 ležajem. G1 jedinici pripadaju prizemlje, prvi međusprat i prvi sprat gdje su smještene osobe sa invaliditetom, pokretne hronično duševno oboljele osobe i osobe kojima je potreban pojačan nadzor, iz bilo kog razloga. G 2 jedinici pripadaju – drugi sprat, drugi međusprat, treći sprat i treći međusprat i tu su smještene pokretne osobe – gerijatrija i psiho-gerijatrija. U okviru „G" objekta nalazi se i prostorija za radno-okupacionu terapiju na trećem spratu.

„P" objekat za palijativnu njegu koji je sagrađen krajem 2008 godine, na lokaciji nekadašnjeg „B" paviljona, useljen je tokom 2009 godine i ima 76 ležaja (I+II sprat). Od toga je 12 jednokrevetnih i 32 dvokrevetne sobe. U sklopu svake sobe nalazi se kupatilo sa prilagođenim inventarom (visoke WC šolje, rukohvati, tuš,...) kao i zaseban balkon. Zajedničke trpezarije se nalaze u centralnom djelu oba sprata i kroz rad na aktivitetu, većina osoba smještenih na ovom odjeljenju obroke dobija u trpezariji, gdje se dovoze u invalidskim kolicima. Na taj način se radi i na socijalizaciji a potom i uključivanju u radno-okupacione programe. U sklopu odjeljenja postoji prostorija za ove aktivnosti koje se odvijaju svakodnevno. U sklopu istog objekta (na prizemlju) nalazi se posebno odjeljenje za osobe oboljele od demencije gdje je kapacitet 16 ležajeva. Ovdje su smještene pokretne dementno oboljele osobe u konformnom, prilagođenom okruženju – sobe su dvokrevetne sa izlaskom na zajedničku terasu i pojedinačnim kupatilom u sklopu sobe. Trpezarija i dnevni boravak predstavljaju zajedničku cjelinu što omogućava dobro funkcionisanje na nivou grupe, a u sklopu odjeljenja nalazi se i veliko otvoreno dvorište za šetnju i razne okupacione programe.